Nakon prvog dijela popisa glazbenih dokumentaraca (koje morate pogledati) po izboru Jukeboxmusica, donosimo i nastavak! Pred vama su dokumentarni naslovi novijeg i starijeg datuma koji su nam zapeli za oko i uho, Vol. 2. Neki od njih će vas nasmijati, neki rastužiti, a zbog nekih ćete se i pošteno naživcirati. Uživajte u gledanju.
Pripremite živce za gledanje ove dokumentarne serije. U tri epizode ona prati organizacijske pripreme i održavanje Woodstock festivala 1999. godine u gradu Rome, u američkoj saveznoj državi New York.
Ono što je trebalo oživjeti duh zajedništva, mira i ljubavi originalnog Woodstocka pretvorilo se u potpunu katastrofu. Kroz tri vrlo dinamične (i napete) epizode prikazana je kulminacija potpuno promašene organizacije glazbenog festivala koji je pohodilo 250.000 ljudi. Tolika količina nabrijane publike, u kombinaciji s energičnim bandovima poput Korna i Limp Bizkita, ekstremno visokim temperaturama i neadekvatnom festivalskom infrastrukturom može značiti samo jedno – eskalaciju. Kad pomislite da je sve gotovo, dogodit će se nova katastrofa.
Teško je reći što će vas više frustrirati – nevjerojatno neodgovoran i pohlepan organizacijski tim (koji, među ostalim, čini i pokretač Woodstocka ’69.), članovi bendova koji dolijevaju ulje na vatru ionako užarene situacije ili neobuzdana publika. Sretno s gledanjem, isplati se!
P.S. Za duplu dozu živciranja, pogledajte i ”Music Box: Woodstock 99: Peace, Love, and Rage” iz 2021. godine.
Za razliku do Woodstocka ’99., Fyre festival uopće se nije održao. Ali stvari, naravno, nisu tako jednostavne.
Predstavljen kao najekskluzivniji glazbeni festival na svijetu, Fyre se 2017. trebao održati na Bahamima. Festival su na društvenim mrežama promovirale najveće influencerice i supermodeli poput Kylie Jenner i Emily Ratajkowski, najavljeni su izvođači poput Blink 182, Major Lazera, Disclosurea i Kaytranade, obećano je neprocjenjivo par exellence iskustvo. Kad ono – friška figa. Nećemo vam kvariti doživljaj, ali reći ćemo da se takav debakl rijetko vidi. Pred vama je napet i dinamičan dokumentarac koji će vas šokirati, ali i nasmijati. Budimo realni, samo zbog činjenice da niste bili među brojnim nasamarenim posjetiteljima najvećeg festivala koji se nikada nije održao.
Mnogi su dokumentarci snimljeni o Bobu Dylanu, ali isto će tako mnogi kritičari reći da je Scorseseov ”No Direction Home” za klasu bolji od svih ostalih. Gotovo četiri sata traje film u kojemu pratimo odrastanje Roberta Allena Zimmermana koji će kasnije postati Bob Dylan, sve do njegove kaotične turneje 1966. Važan je to dio karijere ovog značajnog tekstopisca i glazbenika, a tijekom koje su se fanovi okrenuli protiv njega, ne prihvaćajući njegov zaokret od folka ka rock’n’rollu. Da im je samo netko rekao da će Dylanovi albumi iz tog razdoblja ući u povijest kao jedni od najutjecajnijih rock uradaka 60-ih godina.
Prepun do tada neobjavljenih snimaka Dylanovih studijskih i live izvedbi, ovaj je film dokumentarno blago koje na kraju ipak zadržava misterioznost kompleksnog lika poput Dylana.
Film prati zadivljujuću karijeru i život glazbene ikone Tine Turner, od kasnih 50-ih godina kad je s Ikeom stupila na scenu, preko uspjeha s Proud Mary i drugim multimilijunskim hitovima, sve do Tininog solo povratka na scenu i, konačno, povlačenja daleko od svjetla pozornice 2009. godine.
Nasilni brak s Ikeom Turnerom koji je obilježio početke njezine karijere, ali i život kao takav, očekivano je važan dio ovog dokumentarca koji je napravljen u suradnji s glazbenom divom. Pitanje s kojim ćete ostati nakon odgledanih 120 minuta filma jest: kakav bi Tinin život bio da je medijska mašinerija istinski cijenila taj ogromni talent i neiscrpnu energiju, ne povezujući njezin identitet i karijeru s nasilnikom, čak i godinama nakon što je od njega pobjegla.
Ne očekujte od ovog filma duboku i stručnu analizu utjecaja Tine Turner na glazbenu industriju, ovo je priča o njezinom životu i svim preprekama koje je na tom putu susretala. A onda i najtraumatičnije trenutke pretvorila u inspiraciju i pogonsko gorivo da ostane simply the best.
Turbulentan život Nine Simone u ovom je dokumentarcu najiskrenije prikazan kroz bolnu moć njezine glazbe. Pridonose tomu fragmenti prošlosti u kojima Nina satima sjedi za klavirom kao dijete, svirajući dok ju zbog toga osuđuje i bijela i crna zajednica. Nastavlja se brojnim snimkama koncerata čija atmosfera hipnotizira i preko ekrana, a sve je dodatno potencirano zbivanjima oko Pokreta za ljudska prava u SAD-u, čija je Simone bila glasna aktivistkinja. Unutarnje borbe i patnje koje je Nina proživljavala opipljive su u ovom filmu baš kao i njezin neponovljiv glas i talent.
Iz improviziranog studija u spavaćoj sobi do rušenja svih rekorda Grammyja kao najmlađa osoba u povijesti – to je Billie Eilish, i baš ovaj dio njezina puta do globalne pop zvijezde i ikone prati dokumentarac u režiji R.J. Cutlera. Iza kulisa najvećih svjetskih pozornica krije se (tada) tinejdžerka Billie, s jednakim problemima kao i njezini vršnjaci – prepire se s roditeljima oko nevažnih sitnica, gotovo je opsjednuta svojim omiljenim pjevačem i ne zna što odjenuti. S jednom malom razlikom – Billie Eilish s roditeljima se prepire oko toga treba li snimiti hit za šire mase, njezin idol iz djetinjstva je Justin Bieber s kojim razmjenjuje privatne poruke i dogovara upoznavanje, a istovremeno odlučuje kako će izgledati couture modna kolekcija koju će nositi na vlastitoj turneji.
Cutler je uspio u namjeri da jednu od najvećih pop zvijezdi današnjice prikaže kao osobu od krvi i mesa. Ranjivu, izloženu pritisku i stresu dok svaki njezin pokret (doslovno) analiziraju milijuni obožavatelja, a opet toliko snažnu i talentiranu da ne poklekne pod pritiskom i nastavi stvarati glazbu kakvu želi. U tome je, uostalom, predvodnica svoje generacije.
Od početaka do danas, ovo je iscrpna priča o hip hopu i rapu. Zapravo, ekranizirana enciklopedija žanra. Do sada snimljene četiri sezone pokrivaju baš sve – od začetaka hip hopa u Bronxu 70-ih i komercijalizacije gangsta rapa, preko pojave prvih pop zvijezda rapa poput MC Hammera, ali i trenutaka u kojima se svijetu predstavljaju Tupac Shakur, Nas, Wu-Tang Clan i Notorious B.I.G., zatim East – West Coast rivalstva i načina na koji su godinama kasnije Kanye West i J Dilla promijenili rap scenu.
Produkciju serije potpisuju Kanađani, komičar Russel Peters i Shadrach Kabango uz nekolicinu kanadskih novinara. Uspjeli su objediniti tu gomilu događaja i važnih likova u cjelinu koja za gledatelje nije zamorna. Dapače, vještim baratanjem detaljima i smještanjem svih priča u širi kontekst ova će serija biti zanimljiva i gledateljima koji nisu nužno dio hip hop kulture.
Kritičari (i internet) slažu se u jednome – ovaj je dokumentarac duhovit i zabavan. Prije svega jer ga takvim čine Ad Rock i Mike D, koji u svom neopterećenom stilu pred kamerom dijele hrpu dogodovština i detalja iz prošlosti Beastie Boysa. Ne očekujte previše iznenađenja u ovom filmu Spikea Jonzea, ali svakako očekujte da jako dobro igra na nostalgiju. Dobar je podsjetnik na ono što su Beastie Boys donijeli glazbi, ali i dokumentarni hommage preminulom članu ovog trojca, Adamu Yauchu.
Ovaj je film svjedok jednog vremena čije je poglavlje odavno zatvoreno, ali odjeci žive u glazbenoj povijesti i naslijeđu. Jasno je to već iz prvih kadrova na ulicama Havane, u kojima usputni prolaznici objašnjavaju gdje se nalazi zgrada nekadašnjeg legendarnog Buena Vista Social Cluba, prisjećajući se brojnih večeri koje su tamo proveli, ali uz jasne komentare da ”Club odavno ne postoji”.
Davnih 40-ih godina u Clubu je živjelo kulturno srce Havane, a više od pedeset godina kasnije Ry Cooder je kao producent oživio duh kubanske glazbe i okupio glazbeni ansambl imena Buena Vista Social Club. No, lako za Coodera koji je tada malo kome bio novost. Istinske su zvijezde tog trenutka glazbene povijesti (i filma) upravo kubanski glazbenici – Compay Segundo, Ibrahim Ferrer, Omara Portuondo, Eliades Ochoa i svi ostali koji su se te 1996. godine našli u studiju. Ovaj je dokumentarac s potpisom Wima Wendersa i Coodera živopisna emocija ispričana glazbom, nostalgični zapis bogate kubanske kulture koja je na taj način, i zahvaljujući okupljenom ansamblu glazbenih virtuoza, konačno prepoznata i van granica Kube.
Za one koje zanima nastavak (i završetak) priče, 2017. redateljica Lucy Walker snimila je film ”Buena Vista Social Club: Adios”, o posljednjoj turneji petorice originalnih članova ansambla.
Prvi izbor pri utvrđivanju gradiva o Rolling Stonesima vjerojatno bi trebao biti ”Shine A Light”, dokumentarac Martina Scorsesea iz 2008., ali ovom prilikom u fokus stavljamo televizijski uradak koji je friško stigao na streaming servise.
Koliko doživljaja, uspjeha i skandala stane u 60 godina rock’n’roll karijere? Nebrojeno mnogo, zato ih ova dokumentarna serija niti nije uspjela sve obuhvatiti – što može biti dobro ili loše, ovisno o tome tko sjedi s druge strane ekrana.
Zagriženim fanovima The Rolling Stonesa svidjet će se vidjeti legendarnu četvorku potpuno opuštenu pred kamerama kako otkrivaju tajne i trikove likova koje već šest desetljeća utjelovljuju na najvećim pozornicama diljem svijeta. Onima pak koji o pozadini i povijesti Stonesa ne znaju mnogo, u razumijevanju toga zašto i kako su postali ”najveći rock’n’roll bend na svijetu” pomoći će hrpa pronicljivih komentara drugih glazbenika, producenta i menadžera koji pripovijedaju o značaju benda za glazbenu povijest.
Mick Jagger, Keith Richards, Ronnie Woods i sada pokojni Charlie Watts, u zasebnim epizodama govore o tome što za njih znači biti Rolling Stone i kako su se uopće (s)našli u toj priči. Šteta je što se narativ svakoga od njih kroz ukupno četiri sata materijala većinom vrti oko istog razdoblja i događaja, ali zadovoljit ćemo se onom – You Can’t Always Get What You Want.